|
|
| < | prosinac, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog ko i svaki drugi.ili nije.mozda
je bas jedan jedini u svemiru
Blogovi koje cesto citamo:
Tinchica
Maja i Martina
Burning Phoenix
2pacizalive
-luđak--staklar
*l*o*r*y*
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Ja san: Deni Cvitkovic
Zvani: Mile
Volim: Jednu curu, zajebanciju,
oblokavanja i sve ostalo što nije
dobro
A ne volim: sve ono sto ne voli
mene
Treniram: Košarku
Uzori: Denis Rodman, Steven
Gerrard - dvi najvece legende
Naj frend: Brussa, Mataniuss, Cato,
svi ostali
Naj frendica: neda mi se nabrajat,
previse ih je
A ovo san ja:
Love Calculator
- Calulate your love!
Priča o »Hajduku«, o njegovim velikim uspjesima i slavljima nezamisliva je bez TORCIDE. O nogometnoj momčadi bez navijača bespredmetno je govoriti i pisati, a o »Hajdukovim« navijačima, o njihovom navijanju, fanatičnoj odanosti voljenom klubu moglo bi se govoriti danima. Split je u prošlosti slavio mnoge prvake - europske, svjetske i olimpijske, ali je oduvijek svaki uspjeh majstora nogometne lopte posebno slavljen i poštovan. Vrlo brzo nakon osnutka »Hajduka«, sada već daleke 1911. godine, ovaj klub postao je simbolom grada. U mnoštvu navijača »Hajduka« posebno mjesto zauzimaju pripadnici najvatrenije skupine koja se zove TORCIDA.
Što je zapravo TORCIDA!?
Na ovo pitanje mogu se dobiti stotine različitih odgovora, a da svaki bude točan. Svaki član TORCIDE s ponosom će istaknuti kako je riječ o najstarijoj navijačkoj organizaciji i na području bivše Jugoslavije i jasno, danas u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Ova navijačka grupacija osnovana je 1950. godine, uoči velike utakmice između »Hajduka« i »Crvene zvezde«, koja se u Splitu igrala 29. listopada. Utakmica je odlučivala o naslovu prvaka pa su navijači »Hajduka«, po uzoru na brazilske, odlučili stvoriti do tada još neviđenu atmosferu i na taj način pomoći svojim ljubimcima. Posebno aktivni bili su splitski studenti u Zagrebu koji su na tu utakmicu organizirano doveli iz Zagreba nekoliko tisuća studenata i drugih navijača »Hajduka«. Cijeli dan grad je bio na nogama, a na igralištu se okupilo vise od 20 tisuća navijača. Mnogi su ostali oko stadiona osluškujući što se događa na terenu. Predvođeno Torcidom, gledateljstvo je svih 90 minuta fanatično bodrila svoje ljubimce koji su pobjedonosni gol postigli u 86. minuti, što je bio znak za dotad neviđeno slavlje u Splitu. Tadašnje vlasti u Beogradu nisu imale simpatije za ovo organiziranje navijača pa su neki od osnivača poslije ove utakmice osuđeni i na višegodišnje zatvorske kazne, a rad Torcide je zabranjen. Ipak, iz godine u godinu na svim utakmicama »Hajduka« navijalo se po uzoru na Torcidu, iako se to ime nije smjelo javno isticati.
Godine 1980. najvatreniji navijači »Hajduka«, oni koji su svoje nogometaše pratili na svim gostovanjima, obnovili su Torcidu, ujedinili brojne navijačke skupine, sa željom da se južnjačko, urnebesno ozračje stvara na svim susretima »Hajduka«.
Torcida je u to vrijeme odigrala značajnu ulogu u jačanju nacionalne svijesti mladih. Stoga su mnogi od njih zatvarani od ondašnje vlasti pa ne treba čuditi da je većina odmah na početku Domovinskog rata u Hrvatskoj stala u prve redove obrane samostalnosti i suverenosti svoje domovine. Neki od tih momaka položili su svoje mlade živote u toj borbi pa je njima u spomen na sjevernom dijelu stadiona u Poljudu, tamo gdje se okuplja Torcida, postavljena spomen-ploča za vječno sjećanje...
A o kakvim je navijačima riječ, najbolje svjedoče izjave nogometnih velikana poput Preud'hommea, Cannigie, Rijkaarda i drugih koji su igrali na Poljudu i koji su odreda istaknuli oduševljenje stilom navijanja Torcide...
I na kraju, u ovoj priči koja traje, treba naglasiti da Torcida nisu samo navijači iz Splita. Popularnost »Hajduka« je golema, pa gotovo da ne postoji veće mjesto u Hrvatskoj koje nema svoj ogranak Torcide. Torcida djeluje i u inozemstvu. Kada »Hajduk« igra velike utakmice, navijači dolaze iz cijele Europe, Amerike, Australije ...
Uostalom, još je davno na »Hajdukovom« stadionu istaknut napis
»HAJDUK ŽIVI VJEČNO«.
S tim napisom živi i traje i priča o njegovim neponovljivim navijačima ...
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
KAD BI SE U KOJEM OD DALEKIH GARNIZONA JNA POPUT ONIH U STRUMICI,PIROTU ILI NEVESINJU,POJAVIO KLIPAN IZ BJELOVARA,OFICIRI BI ODMAH POVELI RAZGOVOR NALIK OVOME
SRPSKI KAPETAN:ona garava tipčina ti je iz bjelovara.mora da je vešt u rukometu.ima da ga koliko sutra oslobodiš taktičke obuke i uključiš u rukometnu ekipu!
SRPSKI ZASTAVNIK:iz bjelovara je al mi deluje nekako nespretno.juče na poligonu nije mogo da preskoci devedeset odsto prepreka a na sto metara je imo vreme 27 sekundi.slabije od moje babe Stane.ja ga nebi...
SRPSKI KAPETAN:idi bre u pičku materinu!ko je ikad čuo das e rukometasi zajebavaju s poligonom i trčanjem na sto metara.kažem ti da je iz bjelovara.lepo se vidi da je rukometna zvezda!jes ti moj stevo ikad igro rukometa
SRPSKI ZASTAVNIK:nisam,druže kapetane.kod nas u Bubanj Potoku se to ne ceni odvise.vise se praktikuje igranje zuje.al ta mi se vasa zvezda cini nekako odvise debela.
SRPSKI KAPETAN:e, pa jebote ja!neće da izvodi modnu reviju nego će da igra rukomet!ako ti je prespor,a ti ga lepo stavi na gol.il na pivotmena.videces,ko pivotmen će munjevito da reaguje.
SRPSKI ZASTAVNIK:kako vi kazete druze kapetane.al nekako mi se cini da je kratkovidan.ima deblje naocare od moje babe Stane.
SRPSKI KAPETAN:štas navalio s tom babom Stanom!jebala te ona!kurac moj je kratkovidan!simuliše i zamajava nas tim naocarama.znas da Hrvati nevole da odlaze u vojsku ko mi srbi.
SRPSKI ZASTAVNIK:a ucinilo mi se da je malo i nagluv...
SRPSKI KAPETAN:(besan ko ris)pa neće da svira simfonije na harmonici!ima da ga smesta uvrstiš u rukometnu ekipu.zar ne znas da je u septembru svearmijsko prvenstvo?
SRPSKI ZASTAVNIK:znam...
SRPSKI KAPETAN:znas al jebe se tebi!ti ćeš da gluvaris naokolodok pukovnik Opajdara meni bude cedio mast i pito zasto smo opet posledni...
SRPSKI ZASTAVNIK:druze kapetane,rukometna je jedinica popunjena!koga zapovedate da izbacim?
SRPSKI KAPETAN:sta ja znam bre koga da izbacis!imas valjda kakvog siptara,pa ga prebaci na čišćenje zahoda!
SRPSKI ZASTAVNIK:imam Selimija al on je drzavni reprezentativac...
SRPSKI KAPETAN:jes!ko tvoja baba Stana!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Novi prvoligaš iz Sesveta pogotkom Palića već u 8' došao je do minimalne pobjede i do tri boda u susretu s našim nogometašima.
Bez šestorice važnih igrača (u zadnji tren razbolio se i Drago Gabrić) Hajduk je ipak bio bolji suparnik u prvom dijelu susreta.
Nažalost, veliki broj prigoda nije okrunjen pogotkom.
Naizglednije su promašili Kalinić u 12', Ibričić u 13' i 19', te ponovno Kalinić u 28' i 29'.
Najbolje prigode u drugom dijelu nisu iskoristili Vojnović za domaće u 66' i Bušić u 69' za Hajduk.
Velika pobjeda domaćih i velika propuštena prigoda Hajduka da možda i prestigne rivala iz Maksimira.
Croatia Sesvete:
Radoš, Mamić, Mijatović, Juroš, Polovanec, Mus, Šušak, Palić, V. Petrović (Landeka od 63'), Vojnović, Čičak.
Hajduk:
Subašić, M. Buljat (J. Buljat od 46'), Maloča, Živković, Strinić, Oremuš (Bušić od 62'), Linić, Skoko, Ibričić, Bartolović (Trebotić od 67'), Kalinić.
MILE PREUREDIJA BLOG PA MORAN I JA TRAGA OSTAVIT.VRIMEMIDE BRZO I TO ME RADUJE.CUGAM VEC TRI VIKENDA ZAREDON I TO ME ISTO RADUJE.U KLENOVICI LIPO AL U SKOLI JE TLAKA,NARAVNO KA I UVIK A STA BI TREBA OCEKIVAT.NEZNAM VISE STABI REKA MISLIM DA NI NIUE POTREBNO NIS.
ZAMOTAJ SE U PET KUNI I BACI SE U ĐULU
BRUSA
Ima bit da san potrošija I ono malo suza
za navodnit dolinu sevdaha I bluesa
svit je tužan, tu nikad neće bit pravde
za one koji žele samo da žive I rade
I ljube, I smiju se svemu ka vicu
A ja se pitan ima li smisla pravit dicu
Donosit ih na svit di su život I sloboda
Ka roba, koju će neki moćnik prodat
I ove stare melodije bude memorije
Čiste nostalgije, I ne znan šta mi je
Stari s bafima, stara s ogromnom trajnom
Sestra I ja, cili umazan slajom
I sve je daleko I tajno
Znan ni onda nije sve bilo bajno,
al ditetu sve je sjajno
i pari mi se puno lipše
I ove kapi kiše ka da šapću: “Nikad više…”
Jer sve prolazi, ostaje samo u nama
U srcima , u umu, I foto albumu
Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad
Nasmijana lica nekih starih prika
Nekih nema više, ostale su sjene
Mora bit da je s njima nesta I dio mene
Al vrate ga kiše, I vitar s juga
Neka stara pisma, nostalgija I tuga.
Nekad se pitan jel tribalo sve baš tako bit
pa mislin, tribalo je bit,
jer je proklet ovi svit
I dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj
Zato se nadan da postoji I pakal I raj
Neki viši sud, Božja pravda
Da presudi I kazni svakog onog gada
Željnog rata I žednog krvi
Al ko je bez grijeha nek baci kamen prvi
Ironično zaista, da citira Krista
Jedan od onih šta je odgojen u obitelji ateista
I to u mraku, u miješanom braku
U nekoj dalekoj zemlji, sad je samo u zraku
I baš me je tamo donila roda
Da ne mrzin I buden pošten, iskren I odan
A razliku između zla I dobra
Nisan naučija ni od fratra, ni hodže, ni popa
A kad su zavladali oni šta su pali s kruške
Božji ljudi su blagoslovili puške
Janjce slali u smrt, za svoga Boga, jedinoga
Za ludilo svoga ideologa
kad bijesni mržnja razum nije lijek
I ludilo uvik promijeni tijek
Povijesti, i ispiše novu krvavu stranu
U zemlji seljaka na brdovitom Balkanu.
Zato letin visoko iznad napaćenog tla
Daleko od poimanja dobra i zla
visoko gore, ka Suncu, u nebesa
di se gužvaju poruke SMS-a
iz ovog vrimena izlazin van
I zaranjan u neki davni, zaboravljeni san
Neki bolji dan, pun smija I vica
Di su sritni ljudi I njihova dica
I gledaju u sutra, ozarena lica
Puni nade, u tom svitu pravde
Jednakosti, bratstva I slobode
U svit ljubavi me misli vode
I još uvik virujen da će na ovoj planeti
Jednog dana svi ljudi moć živit sretni
Razum, ljubav I znanje izgradit će raj
I znaj, neće biti ironije za kraj.
Ljudi, kao sto vidite pocela je nova skolska godina,
i to prije misec dana (sto znaci da je vec proslo mijesec dana
)
E DA....Ja san vam sad napokon osmi razred, najstariji na skoli.
Mogu vam rec da je to jako sugavo. Nema vise Matana da na odmor idemo ...
.. nema vise starijih cura za ..
... Ovo je sve sjebano. Na maturalac (na koji ja najvjerovatnije necu ic) cemo ic u 
Slavoniju. E DA .... to bi vam bilo to, odsada pa nadalje ubuduce stavljat cu slike od mog razreda koji je ...................(nema rijeci za opisat)..........
VIDIMO se NA iducem POSTU
Lito je, kasno popodne. Sunce taman zalazi s one strane Glavine, dok Miro rozga motor na svojoj truloj barki. Sikira pijan tetura po selu u čarapan i pokazuje dici kako otvorit pivu na stupu od struje. Ositi se sparina od markana što je pržio od 6 ujutro, al more hladi cilu situaciju, meni u glavi livada dok čistim vrše za zakalat. Kad mi Miro nestane iz vidokruga krenut ću pomalo put barsa da bacim vrše, a mriže ću večeras zakalat pod drmunom. Teškom mukom palin brodski motor i pomalo izlazin sa veza gledajuć Sikiru kako na puzavici vadi tenesicu iz mora. Dok prolazin pokraj velike rive pozdravljan juniore koji su upravo bacili udicu među one konope od veza Klapunice nadajuć se da će dignit koju ušatu za na lešo sutra ujutro. Pomalo sustižem Niđu koji svojom pismom tira ne samo ribe nego i mrkače s dna, ne vidim ga u barki, sigurno je lega pod provu da malo otpočine. Prolazim pokraj kempa punog turista nadajuć se da ću snimit koju čehinju koja vata ovo malo sunca što je na obzoru. Neki nadobudni švabo me slika sa kopna koda je vidija podmornicu nautilus a ne zelenog ribara sa skroz nepotrebnim šeširićem na glavi i bocom vode u ruci. U trbuhu mi još žuli onaj makijato šta sam popija kod kuma prije nego šta sam krenija, a ni ona tri gemišta posli toga mi nisu tribali. Bonaca je i vabi me da se zamandalim u more al nevolim mokre kupaće oko jaja i neda mi se plivat za barkom jer bi tija finit prije mraka. Nakon što sam obavija utovar sniman Šestara koji već šesnajsti put ide na lignje i drobi kako je Viktor prokletinja jer uvik mora krenit prije svih dok je još sunce s ove strane Glavine. Vraćan se na vez što sporije moren samo da bi doša posli Mire da ne moran slušat njegove filozofije i s njin analizirat mista za bacat vrše. Sritan što sam doša posli Mire privezujen se na rivu i sa smješkon drito u gostionu di me kum već čeka sa gemištom i papalinama za degustaciju. Sunce je već odavno zašlo, kum i ja uz partije briškule i trišete raspravljamo o situaciji u državi i kako njega išijas drži već tri dana, ja mu govorin da je to od promaje kad svaku večer zaspe na stolici pred gostijonom. U gostijonu ulazi onaj nadobudni švabo od popodne i brmolji nešto na švabskom da je vidija duha. Ja ga pitan kako je izgleda, a on kaže da nezna, kumu nije jasno kako ga je onda vidija ako nezna kako izgleda. Sve nam se razbistri kad nam na aparatu pokaže slike Niđine barke. Mi mu se keljimo jer znamo da Niđo voli cugnit i pivat pod provon kad ide zakalat mriže, i na kraju mu kažemo da je to skroz normalno za njega. Švabo je sritan ko nova godina i zove pijaču na njegov račun, ponudimo ga slanim papalinama i čekamo reakciju. Takvu facu nisam vidija već godinama, papalina ga je dokrajčila i odlazi van fućkajuć, sigurno da prikrije kiseli smješak s usta. Ajme ne, večeras je pun misec što znači da će Sikira opet švikat cilu noć a ja neću moć spavat, moran se dizat u pola četri da bi izvadija mriže. Cugnem još jedan putni i odem kući pogledat boks nadajuć se da Luis neće pljusnit u prvoj rundi jer badave onda prijenos i vrime utrošeno čekajuć da počne. U gluvo doba noći čujen Sikiru kako zavija na misec i posli toga pljusak mora i valove, Sikira je pljusnija u more ulazeć u barku, ajde neka bar će se otreznit. Na pola četri mi zvoni budilica, krmeljavih očiju oblačin buce i spuštan se do barke, još ni sunce nije izašlo. Iako je lito ujutro bude mrzlo za popizdit, dok paljan po vodi rukom i tražim šuro od veza više ne ositin prste. Prvi san isplovija sa veza i čim san odmaka od naselja dajem gas do ibera da se mogu grijat se na toplinu motora. Nije bilo većih poteškoća dok san vadija mriže, jedino mi je za oko zapea novi grafit na zidu kolibe, kaže jebo ne jebo kurcu vrime prolazi. Mulariji je opet bilo dosadno pa su ovaj put smislili nešto novo. Galebarija mi se skuplja oko barke jer po putu bacan ostatke plavica, nije radi ostataka nego mi zaseru svu ceradu na provi pa ih moran veslom lemat, dva su pala a ostali biže, sigurno ne zadugo. Doć će za pet minuta graktat mi oko glave tako da dobijen slom živaca. Vraćan se na vez kad su svi već na jutarnjem makijatu poslije kojeg neki dolaze na rivu vidit ulov i možda kupit po kile kilo za pofrigat. Konkurencija nije jaka jer većina ribara prodaje direktno u ribarnice. Dok čistim osliće skuplja se rulja okolo i svi redom stranci pa pitaju kolko dođe. Proda san više od pola tako da mi je ostalo za ručak i kilo dvi za zamrznut a one školjke šta mi se zapletu u mriže da san malom Toniju. Kad san opra barku kibam na prvi makijato, i palim duvan za dobro jutro, dva guta kave i drugi duvan me već lešaju pa nisan nego za u horizontalu do podne, a kasno popodne opet ispočetka… Volin svoje misto i prekrasan život u njemu.
By: Homie
Svaka sličnost sa stvarnim osobama je sasvim slučajna
Skinuto sa bloga: Burning Phoenix